5 razloga zašto Arslanagića most mora biti na vašoj listi

  1. Zadužbina Mehmeda-paše Sokolovića iz 1574. . jedan od najljepših primjera osmanske arhitekture u regiji
  2. Priča o mostu koji je potopljen, rasklonjen i odbijen od kupaca iz cijelog svijeta  – i nikad prodan
  3. Sedam lukova i osamdeset metara kamene ljepote uz Trebišnjicu
  4. Jedini most u regiji koji je doslovno demontiran, premješten i ponovo složen kamen po kamen
  5. Srce Trebinja – razlog dolaska i razlog povratka

Namjena mostova jeste da spajaju obale. Ali ima onih koji spajaju vjekove. Arslanagića most, predastavlja most koji spaja baš te vijekove i njegova priča nije samo priča o kamenu i luku, nego o inatljivosti jednog hercegovačkog bisera koji je rušen, miniran, potopljen, rasklonjen kamen po kamen, odbijen od kupaca iz cijelog svijeta, i koji i dalje stoji. Tu, u Trebinju. Jer nije bio na prodaju.

Perovića (Arslanagića) most – dva imena, dvije epohe, jedna priča

Most je podignut 1574. godine kao zadužbina Mehmeda-paše Sokolovića, jednog od najmoćnijih velikih vezira Osmanskog carstva, u čast njegova poginulog sina poginulog u borbi s Mlečanima. Dugačak osamdeset metara i sa sedam lukova koji premošćuju Trebišnjicu, svrstava se među najznačajnije primjere osmanske mostogradnje na Balkanu i najistaknutiji je historijski spomenik turskog perioda u Trebinju.

Njegovo ime nije stiglo od graditelja ni od naručioca, stiglo je od mostara. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice doselile su se u Trebinje. Među njima je bio i Arslan-aga, koji je dobio posjede istočno od Trebinja i pravo da naplaćuje mostarinu na ovom prelazu. Uz most je podigao kuću, oko koje je vremenom niknulo cijelo naselje, Arslanagići. Od tada most nosi njegovo ime.

No most je imao ime i prije Arslan-age. Zvanični naziv koji koristi i Turistička organizacija Trebinja glasi Perovića (Arslanagića) most, jer stariji, manje poznati naziv seže u preosmansko doba i vezan je za porodicu Perović, istaknutu trebinjsku porodicu koja je ovim krajevima vladala prije osmanskog osvajanja. Dva imena. Dvije epohe. Jedna građevina koja ih sve pamti, i koja je prvobitno stajala deset kilometara uzvodno, na putu koji je spajao centralnu Bosnu i Herceg Novi, prije nego što je istorija jedne hidrocentrale i jedne inadžijske odluke promijenila sve.

Ranjen, potopljen, rasklonjen, i svaki put iznova vraćen

Arslanagića most nije imao lak život. U Drugom svjetskom ratu pokušali su ga srušiti i uništili mu lijevo krilo. Popravljen je. Mislio je da su najteži dani prošli.

Ali 1965. vlasti odlučuju da upravo na tom mjestu izgrade hidrocentral. Nastankom akumulacionog jezera Gorica most se ponosno uronio. Godinu dana je ronio ispod površine. A onda je donesena odluka da se biser Trebinja izmjesti na novu lokaciju.

Nakon pražnjenja jezera 1966. počela je demontaža. Rasklonjen je kamen po kamen i odložen na obližnje polje. I tada je stigla najinteresantnija ponuda u istoriji ovog mosta, konkretna ponuda za otkup iz Kanade. Trebinjci su rekli ne. Most nije bio na prodaju.

Premještanje kamenih ostataka počelo je 1970. i trajalo dvije godine. Most je otvoren na novoj lokaciji u naselju Gradina, nekoliko kilometara niže od originalne. Trebinjci su se naviknuli. On je ostao. I postao simbol.

Simbol koji se ne može kupiti

Arslanagića most nije samo istorijski ili arhitektonski fenomen, on je karakter. Simbol koji prkosi, roni, pa izroni. Koji se ruši, pa se napravi. Koji se minira, pa se popravi. I koji na kraju preseli par kilometara niže i nastavi biti razlog zbog kojeg se dolazi u Trebinje i zbog kojeg se iz njega odlazi s osmijehom.

Hercegovačka inat priča puna prkosa i ponosa, to je najkraći mogući opis jednog mosta koji je preživio sve što je istorija na njega bacila.

Savjet uredništva Taste and Rate

Posjetite Arslanagića most u jutarnjim satima kada je tišina oko Trebišnjice potpuna i sjedite na mostu dovoljno dugo da razumijete zašto Trebinjci nikada nisu pristali prodati ga. Uz posjetu mostu, Trebinje nudi Stari grad, Manastir Tvrdoš i jednu od najljepših mediteranskih atmosfera u unutrašnjosti Balkana.