5 razloga zašto Safikadin grob mora biti na vašoj listi

  1. Najpoznatija legenda Banja Luke, priča o ljubavi i vjernosti koja se prepričava vijekovima
  2. Istorijski potvrđen lokalitet, arheološka istraživanja pronašla su na ovom mjestu grob iz kraja 16. vijeka
  3. Tradicija paljenja svijeća, jedno od rijetkih mjesta u regiji gdje ljubavna tradicija živi u konkretnom ritualu
  4. Inspiracija za tekstopisce i pjevače, kulturna težina koja premašuje lokalne okvire
  5. Uz Kastel tvrđavu, idealan dio šetnje starim gradskim jezgrom

Verona ima Romea i Juliju. Banja Luka ima Safikadu. I dok Šekspirova priča živi u kamenom gradu koji je godišnje gradi čitavu turističku industriju oko jedne tužne legende, Safikadin grob stoji skromno između Kastel tvrđave i Elektrotehničkog fakulteta, gotovo neprimjetan za prolaznika koji ne zna šta traži. A trebao bi biti jedno od najposjećenijih mjesta u gradu.

Dvije priče, ista suština

O Safikadi postoje dvije legende, i istorija do danas nije dala konačan odgovor koja je istinita, ali Banjalučanima zapravo nikada nije ni bilo važno. Prema Wikipediji, njeno ime i priča prenose se generacijama kao simbol ljubavi i vjernosti koji nadilazi svaku historijsku činjenicu.

Starija verzija legende smješta Safikadu u 16. ili 17. vijek i opisuje je kao unuku čuvenog Ferhat-paše Sokolovića, osnivača Banja Luke. Prelijepa djevojka iz ugledne porodice zaljubila se u vojnika koji je služio na Kastelu, ljubav koja je prema svim pravilima tog vremena bila nemoguća. Kada je njen vojnik poginuo na frontu, Safikada se, odjevena u vjenčanicu, stavila pred top na Kastelu i uz posljednje riječi “Biću ti vjerna” otišla u smrt.

Mlađa verzija smješta priču u 19. vijek i austrougarski period. Safikada, kći uglednog banjalučkog trgovca, zaljubila se u austro-ugarskog vojnika, što je za muslimansku porodicu tog doba bilo ravno skandalu. Kada je vijest o vojnikovoj pogibiji stigla, Safikada se jedne večeri uputila prema Kastelu, na mjesto gdje se krišom viđala s voljenim, oglušila se o zapovijed stražara da stane, i poginula.

Arheološka istraživanja koja je predvodio profesor Boris Graljuk pronašla su na ovom lokalitetu grob koji su, na osnovu strukture i obrade kamena, datirali u kraj 16. vijeka, što daje istorijsku težinu starijoj verziji legende, ali ne isključuje ni mlađu.

Mjesto gdje zaljubljeni pale svijeće

Safikadin grob godinama je bio hram ljubavi u najiskrenijem smislu, zaljubljeni su dolazili paliti svijeće i moliti se za sreću u ljubavi, a ta tradicija proširila se daleko van Banja Luke. U periodu prije devedesetih, mladi su dolazili iz svih krajeva bivše Jugoslavije, i grob je ponekad bio obasjan desetinama upaljenih svijeća.

Danas, s vremena na vrijeme, stidljivo zasja pokoja svijeća. Grob je obnovljen 1987. godine i dobio je natpis koji turistima prikazuje ovu priču, ali ostaje nedovoljno prepoznat i turistički neiskorišten u odnosu na ono što Safikadina priča zaslužuje.

Želje

Grad Banja Luka najavio je izgradnju parka “Hram ljubavi” u čast Safikade, prostor koji bi grob uklopio u širi turistički i kulturni ambijent, sa suvenirnicom, katancima za ljubav, prostorima za zaljubljene i mogućnošću posjete većih grupa. Kada i ako taj park nastane, Safikadin grob mogao bi postati ono što odavno zaslužuje biti, jedna od najprepoznatljivijih turističkih atrakcija Banja Luke.

Savjet uredništva Taste and Rate

Safikadin grob nalazi se neposredno uz Kastel tvrđavu, idealno ga je posjetiti u kombinaciji s obilaskom tvrđave i šetnjom uz novoizgrađenu Banjalučku rivu. Ako dolazite udvoje, ponesite svijeću. Tradicija je stara i lijepa i zaslužuje da traje.