5 razloga zašto Stari most u Mostaru mora biti na vašoj listi

  1. UNESCO svjetska baština,  jedan od najprepoznatljivijih simbola Bosne i Hercegovine i cijelog Balkana
  2. Inženjerski poduhvat iz 1566. koji je bio najveća lučna konstrukcija svog doba, bez ijednog stuba u vodi
  3. Priča o rušenju i obnovi koja govori više o ljudskoj snazi i solidarnosti nego o arhitekturi
  4. Tradicija skakanja s mosta stara vijekovima i danas živa pred očima posjetilaca
  5. Smješten u srcu Starog grada Mostara,  okružen čaršijom, kulama i historijom na svakom koraku

Postoje mjesta koja su toliko poznata da ih svi poznaju po imenu i koja, kada ih konačno vidite uživo, i dalje uspiju iznenaditi. Stari most u Mostaru je jedno od takvih. Četiri metra širine, trideset metara dužine, luk koji se uzdiže dvadeset i četiri metra iznad smaragdne Neretve, i priča koja je teža od svakog kamena od kojeg je sagrađen.

Inženjerski čud koji je ostavio arhitekte bez riječi

Sultan Sulejman Veličanstveni naručio je gradnju mosta između 1557. i 1566. godine, u trenutku kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu moći. Na gradilište je poslan Mimar Hajrudin, učenik slavnog Mimara Sinana, čovjeka koji je izgradio najznačajnije objekte Carigrada. Prema predanju, sam Sinan je procijenio da je gradnja luka na ovom mjestu nemoguća. Hajrudin je dokazao suprotno.

Nastao je most s jednim lukom raspona 29 metara, bez ijednog stuba u vodi, debljine luka svega 77 centimetara, arhitektonski poduhvat koji je u trenutku završetka bio najveća lučna konstrukcija na svijetu. Putopisac Evlija Čelebija zapisao je u sedamnaestom vijeku da je most “umjetničko djelo koje sve građevinare svijeta dovodi u šah-mat.” Nije pretjeravao.

Trošak izgradnje iznosio je 300.000 akči. Legenda kaže da je dan završetka mosta bio i dan smrti njegova graditelja.

Most koji je nadživio sve što je pokušalo srušiti ga

Kroz četiri i pol vijeka Stari most je preživio imperije, ratove i prirodne sile. Prkosio je čak i naci-tenkovima koji su ga prelazili u Drugom svjetskom ratu i nije popustio. Ali 9. novembra 1993. godine, u sukobu koji je razorio Mostar, most se srušio u Neretvu. Nestalo je 427 godina istorije u nekoliko sekundi.

Ono što je uslijedilo nije bila samo obnova mosta,  to je bio međunarodni projekt koji je ujedinio UNESCO, Tursku, Italiju, Holandiju, Francusku i Svjetsku banku u zajedničkom uvjerenju da neki simboli moraju biti vraćeni. Originalni kamen, tenelija, vađen je iz istih kamenoloma koje je koristio Hajrudin. Originalnim metodama, originalnim alatima, sa iskusnim zidarima koji su ponovo naučili tehnike iz šesnaestog vijeka.

Most je obnovljen i 23. jula 2004. godine ponovo otvoren  i te iste godine uvršten je na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine. Nije to samo bila obnova mosta. Bila je to potvrda da ljepota može nadživjeti mržnju. Café del Montenegro

Mostari – grad koji je dobio ime po čuvarima mosta

Mostar duguje svoje ime upravo ovom mostu. Mostari su bili čuvari mosta u osmansko doba i upravo po njima grad je nazvan. Taj detalj govori sve o tome koliko je ovaj most bio centralan za identitet grada koji ga okružuje. Kada je most srušen, Mostar je izgubio dio svog imena. Kada je obnovljen, vratio ga je.

Dvije kule koje flankiraju most, Halebija na desnoj i Tara na lijevoj obali, sagrađene u sedamnaestom vijeku i danas stoje kao nemi čuvari koji pamte sve što je između njih prošlo.

Skakači s mosta,  tradicija koja traje vijekovima

Jedan od prizora koji posjetioce Starog mosta fascinira jednako kao i arhitektura jest skakanje s mosta, tradicija stara koliko i sam most. Skokovi s visine od dvadeset i četiri metra u hladnu Neretvu bili su ritual inicijacije za mlade Mostarce, dokaz hrabrosti i muškosti koji se prenosio s generacije na generaciju. Danas je to i turistička atrakcija i sportska disciplina, ali onaj ko pogleda kako skakač stoji na rubu kamenog luka i priprema se za skok razumije da je nešto od originalnog rituala i dalje živo.

Savjet uredništva Taste and Rate

Posjetite Stari most u sumrak, kada zlatno svjetlo pada na bijeli kamen tenelije i kada Neretva ispod dobiva boju bakra. To je trenutak koji sve fotografije koje ste vidjeli čini nedovoljnima. Stari grad oko mosta nudi čaršiju, dućane, restorane i priču na svakom uglu, ostavite barem pola dana, ne žurite. Most je otvoren za prolazak svakodnevno, a kompleks starog grada Mostara dio je UNESCO-ove svjetske baštine od 2005. godine.