Vedran Ševčuk Alf – Dvadeset godina iza objektiva: “Ispod reflektora trka, ispod zvijezda mir”

Više od dvadeset godina njegov pogled na svijet ide kroz objektiv. Fotografijom se bavi od srednje škole, a od 2006. godine i festivala „Ex-Yu Rocks” postaoD je jedno od onih lica koja publika rijetko primijeti, iako stoje na metar od bine — festivalski fotograf. Kroz OK Fest, koji ga, kako kaže, oblikuje već jedanaest godina, fotografisao je stotine bendova i naučio ono najvažnije u ovom poslu: čekati. Taj isti dar čekanja odveo ga je i na drugi kraj spektra — na Manjaču, pod zvjezdano nebo, gdje umjesto tri pjesme na raspolaganju ima cijelu noć. U razgovoru za naš portal otkriva šta se dešava u glavi fotografa kad krene nastup, šta vidi ono što publika propusti i zašto će mu najljepši kadar uvijek biti — sljedeći.

O počecima i pozivu

Koji je bio onaj prvi kadar koji si napravio i pomislio, ovo je to, ovo je moj poziv?

Prvi kadar davno zaboravljen, prvi film, ko zna gdje je… 😀
Bez zenancije, ne znam stvarno, uzevši u obzir da sam se školovao za fotografa, a srednju školu sam završio prije više od 20 godina, stvarno se teško toga sjetiti, ali se sjećam da nije bilo za vrijeme škole, nego nešto nedugo poslije nje, jer ko još voli bilo šta u školi!

Ko ili šta te je naučilo fotografiji, škola, mentor, greška ili nešto sasvim neočekivano?

Opa, odgovorih na dva pitanja jednim udarcem!

Da nisi fotograf, šta bi bio, i da li bi i dalje provlačio noći pod otvorenim nebom?

Da nisam fotograf, bio bi malo više u IT-u, jer IT je ipak moja prva ljubav. U osnovnoj školi sam već sklapao računare, znao “malo više” od da pokrenem igrici u i ugasim računar. U 8. Razredu sam krenuo da učim programiranje u QBasic-u, pa sam  kasnije sa drugom kojeg sam upoznao na tom kursu zajedno sa njim, knjigama, i počecima internet foruma, dialup interneta krenemo učiti Visual Basic, da se manemo DOS-a i pređemo na Windows.
Kasnije kroz te vježbe sam primjetio da mi je puno zanimljivije da dizajniram GUI-e, zezam se oko ikonica, grafika, dok je tom drugu više ležalo samo kodiranje.
Sjećam se i našeg prvog “posla”. Jedan veterinar nas je unajmio da mu napravimo program za printanje virmana i dokumenata, te je taj drug uradio dio sa kodiranjem i samo nabacao elemente na formu (Prozor od aplikacije), donio projekat do mene na floppy disku, a ja sam onda kasnije te elemente fino poredao, napravio ikonice i slično. Mislim da je to bila prekretnica kada sam se prebacio na vizuelno. Taj drug je sada u Americi, radi mislim za Amazon na veoma visokoj developer poziciji i ovim putem ga puno pozdravljam! I da 100% bih provodio nebo pod zvijezadama!!

O muzičkim festivalima

Šta se dešava unutar tebe u trenutku kada krene nastup i ti podigneš kameru?

Dešava se prebačaj na radni mod! Ganjanje kadra, gledanje postavke rasvjete, analiziranje pokreta izvođača, skeniranje publike, milion stvari je na pameti kada krene, posebno ako sam limitiran na samo prve 3 pjesme, što je kod stranih bendova česta pojava.

Koji je festival do sada ostavio najdublji trag, i zbog čega baš taj?

Dva festivala su u pitanju, koja ne mogu razdvojiti.
Prvi je “Ex-Yu Rocks!” i to je festival koji me davne 2006. godine uvukao u stage fotografiju!
Drugi je “OK Fest” koji me zadnjih 11 godina oblikovao, jer preko njega sam fotografisao stotine bendova, sa mnogim postao prijatelj. 

Kako fotografišeš emociju koja traje sekund, a mora ostati zauvijek?

Sa brzim shutter-om!
Šnalu na stranu, čekanje! Nerijetko me možete vidjeti na festivalima kako stojim sa aparatom u po publike ili u nekom ćošku i čekam… Čekam taj THE momenat.

Foto priča

Od reflektora do zvijezda

Ispred bine ima tek nekoliko minuta da uhvati trenutak. Na Manjači se ritam mijenja — ostaju noć, tišina i strpljenje.

Foto: Vedran ševčuk

Koji je najtežniji kadar koji si ikad pokušao uhvatiti na koncertu i jesi li uspio?

Nakon ovoliko godina imaju stotine hiljada kadrova iza mene, i baš mi je teško da izdvojim baš jedan. Morao bih se dobro skoncentrisati i prelistati… 

Postoji li izvođač čiji nastup te svaki put iznova iznenadi kroz objektiv?

Opet teško je jednog izdvojiti, ali uvijek uživam kada fotografišem Mortal Kombat i Brkove!
To su bendovi koji su “ludi” na stage-u, sa kojima nikada ne znaš šta će im pasti na pamet.
Sjećam se jednom na OK Festu da je Mortal Kombat odlučio da na pola svirke uđe u nečij šator koji se nalazio maltene uz sami stage, i da nakon pola minute izađu iz njega na refrenu… 

Šta vidiš ti što publika ne vidi  koji su ti omiljeni kadrovi i trenuci koje prosječan posjetilac festivala propusti?

Vidim publiku! Publika je uvijek fokusirana samo na bend, ja moram biti i na jedne i na druge! Tako da nerijetko primjetim razna dešavanja za koja bih mogao biti ili pretučen ili bogat (ucjena ima dve strane novičića) da ih ufotkam 😀

O zvijezdama i zvjezdanom nebu

Kada je počela opsesija zvjezdanim nebom i šta te u njemu ne pušta?

Opsesija je počela u djetinjstvu. Sjećam se da sam kao veoma mali listao neku enciklopediju univerzuma koju je moj deda nekako nabavio davno. Enciklopedija je bila prelijepo ilustrovana, ali je nažalost bila na švedskom, pa sam samo gledao te ilustracije bezbroj puta.
Sjećam se da je jedna od njih bila preko cijele stranice usporedba veličina Sunca i Zemlje.

Koji je najljepši kadar zvjezdanog neba koji si ikad napravio i gdje si bio?

Slijedeći kadar će mi biti najljepši! Zašto slijedeći? Zato što sam još uvijek u fazi nabavke opreme, učenja što korištenja opreme, što samog softvera. Sama astrofotografija je puno drugačija od ostalih vrsta fotografija. Zahtjeva puno strpljenja, puno znanja, i moraš biti maloviše “ćaknut” kod nas da bi se time bavio, jer je teško od nje zaraditi, a troškovi su ogromni!

Najljepši kadar je uvijek sljedeći.

Ima li mjesta u Bosni i Hercegovini koja su posebno posebna za astrofotografiju prema tvojim dosadašnjim iskustvima?

Svako mjesto koje je dovoljno izolovano od svjetlosnog zagađenja i koje ima čisto nebo je posebno. Moja lokacija gdje je nastalo 90% moji astro fotografija je na Manjači, malo dalje od kasarne. Druge lokacije još nisam posjetio, mada imam spisak koje želim prvom prilikom!

Koliko čekaš na jedan savršeni kadar neba i šta radiš dok čekaš?

Obično su to cijelo noćni izleti. Dođemo dok je dana na lokaciju, postavimo opremu, i onda čekamo… nekada sat, nekada do jutra, a često ni ne dočekamo! Često se zna desiti da dođemo, sve uradimo, i onda se naoblači, i propadne sve…

Da li te tišina noći mijenja, jesi li drugačiji čovjek ispod zvijezda nego ispod reflektora festivala?

Pa jesam, ispod reflektora je uvijek osjećaj žurbe prisutan, trči sa lokacije na lokaciju, na binu, ispred bine, pa u publiku, pa iza publike, pa ‘vamo-tamo, tok sam ispod zvijezda smireniji, jer se tu podesi aparat i čeka se… nema trke-frke tolike!

O spoju dva svijeta

Muzički festival noću, zvjezdano nebo iznad, da li ti se ikad desilo da budu u istom kadru i kako je to izgledalo?

Desilo se jednom na OK Festu kada je iskočila trafo stanica pa se sve pogasilo na par minuta. 

O zanatu i filozofiji

Koja je razlika između fotografije koja se gleda i fotografije koja se osjeća?

Fotografija se gleda na ekranu, a osjeća se kada se izradi u bilo kom formatu!

Da li imaš fotografa uzora?

Uzora baš i ne, ali da zavidim nekim, to da! Posebno ovima koji prate svjetske bendove na turnejama, iako je to Sizifov posao, volio bih dobiti priliku da sa nekim bendom odem na neku veliku turneju i da sve to zabilježim!

Koji kadar nikad nisi uspio uhvatiti a i dalje te progoni?

Nemam da me progoni, ali imam nekoliko kometa koje nisam uspio “uhvatiti” zbog oblaka pa mi je samo žao što nisam uspio. Možda bi me proganjalo da nisam probao, ali ovako nije do mene, pa mi je lakše 😀
Ali ne moraju se ni svi kadrovi uhvatiti, u nekima se treba i uživati!

Šta znači za tebe da fotografija “živi” i koje tvoje fotografije su po tebi žive?

Ukratko: To su fotografije na kojima se vidi emocija.

O Bosni i Hercegovini kao destinaciji za fotografe

Koji su najfotogeničniji festivali i destinacije u regiji koje još uvijek nisu dobili pažnju koju zaslužuju?

Svi festivali su fotogenični, samo neki iz više, neki iz manje uglova 😀
A što se destinacija u regiji tiče, ufff.. to je posebna priča..

Šta BiH ima a što strana fotografska publika ne može pronaći nigdje drugdje?

Znam šta nema, nema MARKETING… Mnoge države naprave marketing oko običnog fotogeničnog kamena i milioni turista godišnje dolaze da se fotografišu, npr Pedra Do Telégrafo u Brazilu, ili “Mesa Arch” u Juti u Americi… Ja sam siguran da mi u Bosni i Hercegovini imamo STOTINE sličnih, ako ne i ljepših mjesta, ali nemamo marketing da ih izguramo. Sada bih ovdje opleo po našoj lokalnoj politici i individuama, ali zadržaću jezik za zubima!

Da vodiš stranog fotografa kroz regiju, koja bi bila prva tri mjesta i zašto?

Bilo bi tu lijepih mjesta za posjetiti, sada ovako na prvu teško da mogu dati odgovor, ali moglo bi se neko istraživanje malo napraviti, pa da Taste and Rate objave listu, pa da napravimo ekskuriziju 😀

Koji kadar bi odabrao da ostane zauvijek ako bi morao ostaviti samo jedan?

Možda onaj iz jednog od prošlih pitanja, kada je nestalo struje na festivalu. Jer spaja ono sve što sam ja.

Šta bi rekao fotografu koji tek počinje a ne zna da li ide u muziku ili u nebo?

Ako si ekstrovert: muzika
Ako si introvert, ne znaš šta ćeš od para, i imaš vremena da učiš: nebo

Šta je fotografija za tebe  posao, strast, meditacija ili nešto za što još nemaš pravo ime?

Sve to zajedno!
Posao: jer od nje (i videa) živim.
Strast: jer asto izleti su avantura sami za sebe, kao i festivali.
Meditacija: kada odem sa nekim na fotosession, onako jer nam je pala neka ideja na pamet, pa je uspijemo realizovati je odmor za mene.